Okruglostolno korabljiranje

Okruglostolno korabljiranje

Okrugli stol na temu drvene tradicijske arhitekture i korablji održali smo u petak u OŠ Dragutina Tadijanovića gdje su nam ugledni i dragi govornici multisektorskim pristupom, a svatko iz svoje struke i iskustva dali uvid u vrijednost, važnost i životnost stambenih i gospodarskih objekata u kojima ljudi naših krajeva već stoljećima žive, rade, druže se, slave, tuguju, prate ekološke i ekonomske promjene u svojim ruralnim sredinama – drvenim kućama ili korabljama. Možda aktualnije nego ikada, u situaciji gdje smo prije gotovo godinu dana nemilice ostajali bez svojih “čvrstih” zidova i domova Davor Salopek prezentirao je logiku i primjere gradnje i obnove starih tradicijskih kuća te dao i svijetli pogled u budućnost. S kćerkom arhitekticom Zrinkom Salopek osmislio je Novu korablju u tragu tradicije za obnovu nakon potresa.

Složili smo se, zašto takve kuće ne bi postale dio našeg sadašnjeg i budućeg prostornog identiteta? “Kada smo tu našu drevnu hrvatsku kuću poetski imenovali „korabljom“, svjesni povezanosti te riječi s Noinom korabljom u biblijskom potopu, nismo ni slutili koliko je simbolike sadržano u toj „lađi“, koja nas spašava od općeg potopa.,” rekao je inženjer Salopek te divno zaključio svoju prezentaciju riječima: “Kultura ovih kuća nas opominje da postoji put za nadilaženje pukotine između  bivanja i bitka, ona je pouka u jednostavnosti i istinitosti izraza i stoga inspiracija za etičko kreiranje prostora budućnosti.”

Etnologinja i etnografkinja Slavica Moslavac dala nam je uvid u predivne primjere tradicijske gradnje područja Banovine, Moslavine i Hrvatske Posavine te nakon prezentacije o građi i izvedbenim elementima drvenih kuća divno pričala o običajima i tradicijama koje su se dijelile i živjele u družinskim h(ižama). Naglasila je i kako su danas elementi drvene arhitekture poput trijemova ili ganjaka pravi ostaci prošlosti i čuvari tradicijskog graditeljstva. U svom izlaganju približila nam je i mnoge etno sobe koje predivno čuvaju naš identitet i danas nam pružaju uvid u život naših predaka koji nije bio tako davno po godinama, no po stilu života i razlici u infrastrukturi i tehnologijama današnjeg modernog svijeta je ipak tako drugačiji.  Postavila je i nagradno pitanje – kako se zove selo graditeljske baštine u Hrvatskoj Posavini? Točan odgovor “Krapje” donio je sretnom znalcu primjerak Slavičine knjige “Tradicijsko graditeljstvo”, a mi smo onda iz šale postavili pitanje Slavici da na jednoj našoj fotografiji prepozna o kojoj etno sobi je riječ. Naravno, odgovor je znala, radilo se o našoj etno sobi Hrvatski Čuntić koju smo imali postavljenu u zgradi Interpretacijskog centra baštine Banovine u Gupčevoj ulici. Nama nedostaje, kao i rad u našem divnom sjedištu, pa smo se i tom fotografijom prisjetili brojnih druženja i aktivnosti koje su za cilj imale prezentirati i interpretirati dijelove naše baštine.

Kako su i brojni umjetnici u raznim tehnikama rado uzimali za teme tradicijsku arhitekturu bilo je izuzetno zanimljivo slušati profesoricu povijesti umjetnosti Ljiljanu Lekanić-Kljaić koja nam je približila korablje u likovnoj umjetnosti. Dugogodišnja profesorica likovne kulture u Srednjoj školi Petrinja svoje mlade đake zamijenila je nas odraslima te nas zaneseno uvukla u svijetove akvarela, motiva narodne umjetnosti iz kistova akademskih i amaterskih slikara i umjetnika. Pokazivala nam je divne primjere akvarela Slave Striegla, njegove korablje nedjeljiv su dio okoliša u kojem obitavaju, koloritom stopljene s prirodom koja ih okružuje. Zatim je fokus prebacila na Branka Čačića, nesvakidašnjeg genijalca i individualca, njegovi crteži navlačili su joj osmijeh na lice prilikom izlaganja jer se prisjećala anegdota umjetnika kojeg je i osobno poznavala. Dio opusa Božidara Škofača koji najčešće za motiv uzima teme svakodnevnog seoskog života također je lijepo približila publici, a predavanje je završila dijelima suvremenog umjetnika Deana Zlovolića koji kroz svoje ideje dekonstrukcije zapravo ponovno konstruira te drvene ljepotice i nositeljice života naših prostora.

Večer nismo htjeli niti početi niti završiti bez pjesme – ipak je i ovaj okrugljak jedno lijepo narodno veselje! Iz Kutine su nam gostovale Rusalke, vokalna skupina neumornih i vazda-veselih glasova i stasova, a pjesma se nastavila i u trenucima druženja nakon službenog dijela programa.

Program i okrugli stol vodila je ravnateljica Centra Martina Mladenović, a u publici je bilo doista pravo zadovoljstvo pozdraviti mnoge drage i ugledne goste poput gđe Vlaste Vuglec iz UO za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada Petrinje, Tvrtka Zebeca iz Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, kolege arhitekte Davora Salopeka, kolegicu etnologinju iz Muzeja Moslavine Kutine, kolegu ravnatelja Mićka Hercega iz Hrvatskog doma Petrinja, profesore osnovnih i srednjih škola iz Petrinje i Siska, arheologa Lazu Čučkovića iz Topuskog, voditeljicu KUD-a “Hrastovička gora” Ljiljanu Sigur, novinare Zdravka Strižića i Maria Gršića…bili smo baš jedna dobra moćna gomilica koja je u ovim vremenima post-potresne obnove i (re)izgradnje dala svjetli pogled na budućnost i revitalizaciju naše Banovine. A kako su nam razgovori doista ugodni bili, pojavila se ideja da istovjetan okrugljak u prosincu održimo u Muzeju Moslavine u Kutini, o čemu ćete također biti na vrijeme obaviješteni.

Sadržaj okruglog stola bit će uskoro dostupan i putem video linka tako da svi koji nam se nisu mogli pridružiti u petak imat će priliku pogledati i poslušati sve što je u prezentacijama bilo rečeno, snimku ćemo objaviti na web stranici i Facebook profilu Centra.

Inače, okrugli stol organiziran je u sklopu projekta “Korablje Banovine” kojeg Interpretacijski centar baštine Banovine provodi uz sufinanciranje Ministarstva kulture i medija te partnere: Srednja škola Petrinja, Gimnazija Sisak, Gradska Galerija Striegl, Turistička zajednica Grada Petrinje. (MM)

Komentari nisu dozvoljeni